Странице

субота, 9. јун 2012.

OPROŠTAJ

Okupirana sobom, svojim razočarenjima, propalim planovima i nadama, nisam uspela da vidim život koji je tekao pored mene. A tekao je ...noseći neke drugačije sreće i tuge, šanse i zamke, nudio da biram dok sam ja uporno gledala u istu tačku, u mesto na kom sam se saplela i ostala da ležim. Nudio mi je i više od toga, postavio je na moj put tuđe oči ispunjene iskrama koje sam nehotice gasila ne prepoznajući u njima šansu za oporavak, pa i iskupljenje. Koliko sam puta u svojoj sebičnosti prečula vapaj onog ko je nesrećniji od mene, ili više od mene želi. Ili odbila ruku koja me stidljivo i nevešto vadila iz provalije. A nisam to znala, nisam stigla da tražim oproštaj za svoju nemarnost.

Danas pokušavam da ispravim ono što se ispraviti može. Želim da mi oprostite što sam u svojoj samoći zaboravila na vašu, vaša mi se učinila kao izbor, moja kao prisila. Što sam nepristojno pričala o svom stradanju, dajući sebi značaj veći nego što zaslužujem. Hoćete li mi oprostiti što sam pisala pesme, misleći da na to imam pravo i da moje reči imaju vrednost, da ćete se u njima i vi pronaći? Što sam propuštajuci svoju šansu krala vašu, misleći da je meni potrebnija? I vas, srećne i jake, što ste me bodrili i savetovali, preklinjem da mi oprostite za protraćeno vreme, za poklone koje sam uzimala bez poniznosti i zahvalnosti. I vas koje sam sujetom dočekala i prezrivo odbila. Sve vas molim.

Ako sam nekog preskočila, zaboravila da pomenem još neki greh, neka mi i on oprosti. Njemu sam dužna više nego drugima. Kad svoj dug vratim svima, možda cu čistog i skromnog srca uspeti da se podignem, upoznam sebe i nikad vise ne sapletem o isti kamen. Ako budem imala sreće, možda ću sutra ja biti ona koja pruža ruku, hrabri, teši i trpi bes ogorčenih i nesrećnih.

Marija





5 коментара:

  1. Ne treba žaliti za rečima koje si trampila za slobodu koju su donele.
    Ponele su tvoje breme u ponor a nedugo potom iznad kanjona uspomena pojavio se namreškani oblačić prepun sunca i zadovljstva.
    Duguješ mu jednu pesmu bar za dobrodošlicu, dugo smo ga čekali:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da li cu znati da cenim i iskoristim slobodu koju su donele?
      Oblacic je jos uvek slabasan, stidljiv, ali ja se svemu dajem maksimalno, valjda cu zadovoljstvu jednako kao i tuzi.
      Hvala Ivane :)

      Избриши
  2. Анониман13. јун 2012. 23:42

    'Ajde, oprošteno ti je ovaj put, ali pamet u glavu, a ponešto i (g)uza zid :)
    Podsetila si me na Desankin ciklus pesama TRAŽIM POMILOVANJE, došlo je vreme da srpska književnost dobije paralelu, razmisli o tome.

    http://www.youtube.com/watch?v=UuA1LqSWWM4

    ОдговориИзбриши