DA LI SI NEKAD BIO KLOVN?
Da li znas da places a da to izgleda kao smeh?
Da li se stidis kad ides ulicom, a oko tebe gomila ljudi koje od suza jedva nazires?
Da li si se rugao svojoj sudbini, smejao padovima, ubedjivao sebe da je tvoj zivot staza cveca, a tuge naidju kao kamen koji sa lakocom sutnes i nastavis dalje? Je li ti masa pljeskala, ushicena, radujuci se sto postojis, sto je tvoja propast veca od njihove?
Da li si nekad osetio da u tebi sve umire, podnosio taj osecaj dostojanstveno i hrabro, a slamao se tek u samoci? Ili si, dok sneg pada, slagao bisere od suza u kutijicu i skrivao ih u najdublji dzep kaputa... onda ipak oblacio drugi kaput i izlazio, zeljan da makar u snegu vidis svoje tragove kraj necijih...pa medju cetiri zida vadio iz onog dzepa bisere i pustao da se istope i poteku?
Da li si i ti bio klovn?
Znam da jesi i da se neces iznenaditi kad na nekom zidu nadjes moj oglas:
"Trazi se novi kaput, srecan i topao, sa jednim probusenim dzepom iz kog tuzne sitnice ispadaju i gube se uz put".
Jer, tesko je imati snage za predstavu citavog zivota. I biti klovn dostojan aplauza.
Marija
*KAPUT ŠTO BOLI
Život bez tebe je hendikep. Kao kad čovek pruža tek zarasli patrljak odsečene ruke da bi ga gurnuo u rukavicu koju drži postojećom rukom, a potom zastaje stoti put sleđen mišlju - nema ruke. Tako ja otvaram pregrade duše neznajući šta sa osećanjima, drhtanjem i rečima koje više nemem kome uputiti, i što me muče kao druga rukavica u džepu jednorukog kaputa.
~~~
* Tekst 'KAPUT STO BOLI' objavio je Ironije (Ne diraj moje krugove) kao komentar.
Smatram da je steta da ostane samo u komentarima, objavljujem ga kao dopunu blogu,
ili je 'Klovn' dopuna 'Kaputu'...svejedno.
Marija
Poklonila si komad skrivene tuge, zapravo pustila ga da ispadne. Ja sam ga pronašao i srećan sam:)
ОдговориИзбришиdopalo mi se
Srecni smo oboje sto podelismo poklon. Hvala Ivane :)
ОдговориИзбришиTako lepo, bolno i istinito nisam uspeo da se iskažem i sam klovn u bolnom kaputu. Ovaj pokušaj sam povukao odasvud i pridružujem ga samo tvom sjajnom tekstu. Ako misliš da mu je ovde mesto- zadrži, ako ne- razumeću.
ОдговориИзбриши"Život bez tebe je hendikep. Kao kad čovek pruža tek zarasli patrljak odsečene ruke da bi ga gurnuo u rukavicu koju drži postojećom rukom, a potom zastaje stoti put sleđen mišlju- nema ruke. Tako ja otvaram pregrade duše neznajući šta sa osećanjima, drhtanjem i rečima koje više nemem kome uputiti,i što me muče kao druga rukavica u džepu jednorukog kaputa."
Nadam se da ti ne smeta sto sam objavila tvoj komentar na prvoj strani bloga. To je najbolji dokaz sta mislim o komentaru :) Puno hvala
Избриши