Странице

понедељак, 25. јун 2012.

.
VEC VIDJENO


Procvetale su lipe.

Ujutru me probudi miris, na trenutak prijatno osecanje, samo miris, a onda se iz podsvesti javljaju detalji da upotpune osecaj. Na ovaj ili onaj nacin.

Moja soba. Jedva da je svanulo, sanjivo gledam i u polumraku trazim.
Obicna soba, rekla bih. Stvari odavno ne primecujem, naucila sam da je gledam tvojim ocima. Zavaljen u jastuk bacen na ivicu kreveta, sa cigaretom u jednoj ruci, druga ispruzena ka meni, zmirkajuci pricas o ko zna cemu. Ili sedeci na ivici kreveta, prebiras po zicama gitare koja obicno nije nastimana kako treba, pa ustajes i pustas Hendrixa, ("ne nemoj to, pusti mi Claptona") ...pustas i vracas se na krevet. Kazes da volis moju sobu jer je puna opustajucih boja, senki, mirisa i zvukova.

Boje. Nekoliko velikih crno belih fotografija na zidu, jedna mala starinska lampa prigusenog svetla, u uglu drvo bendzamina i par ljubicica na prozoru. Ispod prozora stari kesten. I to kakav kesten. 
Cesto cuteci zagrljeni gledamo kako se njegove senke igraju na zidu nosene povetarcem...kroz poluspustene roletne je tako mistican...ili kad mu kosava nemilosrdno savija grane sto udare po nekad u prozor...iako tad zna da deluje mracno i zlosutno, ipak kazes da bez njega ova soba ne bi bila ista, ovako je skroviste.

Mirisi. Iz parka se u ovo doba godine siri miris procvalih lipa. Kazes da je mekan i opojan, a nekad budi strasti, mirise divlje i drsko, pune su nam nozdrve ali ga udisemo snazno, da nam ne pobegne.

Zvuci. Ptice, ptice i opet ptice. Cvrkut najglasnije zvoni ujutru kad je park obavijen tisinom, a u toplo i mirno predvecerje pesma je lenja i pomalo otegnuta, sanjiva. Golubovi bucni, a najvise volim kad dolaze u paru. A tek skripa ljuljaske iz parka! Komentarisem kako je treba podmazati, cvili, a ti me grdis: "najlepsi su zvuci igre". :)

I dalje gledam ovu sobu tvojim ocima. I sve je, rekla bih, isto. Kesten je ovog proleca za nijansu bujniji i zeleniji, lepse treperi na vetru. Neke nove ptice pevaju a golubovi se i dalje skupljaju na simsu. Ali nesto nedostaje?!?! Nema skripe ljuljaske ... i... niko ne prebira prstima po rastimanim zicama...samo to...

A lipa opet cveta i mirise. Drsko.

Marija




4 коментара:

  1. Анониман2. јул 2012. 21:45

    Možda mi nećeš verovati, ali tvoj novi post sam tek danas video: dakle, Đoleta sam ti okačio na krsti ne znajući za ovo :)
    'Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio i shvatiće kad-tad da ne zna šta je hlad'
    Sejo moja, ti si sad definitivno sazrela za hlad, ne samo što osećaš već i prožimaš :)

    ОдговориИзбриши
  2. Kad ti tako kazes, onda je tako. Ipak si ti moj bata. :)
    Hvala ti sto svracas i citas.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Анониман4. јул 2012. 01:04

      Svraćam ovde iz sebičnih razloga - zbog ličnog zadovoljstva. Hvala ti na njemu :))

      Избриши
  3. Polutama sobe, razbacane stvar, kosava, kesteni kod prozorom, miris zene, siva jutra....Sve me podseca na ...Vrsac....I davne osamdeset i neke...Koje se vise nikada nece vratiti...

    ОдговориИзбриши